MULA JUSUF EF. MEKIĆ
Rođen je u selu Sebečevu blizu Novog
Pazara 01.09.1940. godine. Bio je najstarije
dijete, od osmoro djece, koje su imali otac
Idriz i majka Muška. Kao dijete, svojim oso-
binama, odvajao se je od ostale djece, bio je
blage naravi i ogromnog strpljenja. Osnovnu školu završio je u Crkvinama, a srednju,
šestogodišnju, Gazi Husrev-begovu medresu, u Sarajevu, 1966. godine. Svoje radno
iskustvo, narednih 10 godina, sticao je u
Bosni i Hercegovini, u Kotor Varoši, selo Ravne
od 1967. godine, pa sve do 1977. godine,
kada je odlučio vratiti se u Novi Pazar. Iste godine biva upošljen u Palanka džamiji, u Bukrešu, gdje je bio imam, sve dok nije premešten na mjesto imama u Kuri Češme džamiji, na Jermišama, 1981. godine, gdje je ostao sve do penzionisanja. Umor se nikada nije vidio na njegovom licu, ogroman je broj djece, koja su naučila Ilmihal pred njim, završila hatmu, i što je bilo najljepše gledati, naučia da žive sretno, nezaboravne su slike njegovog sjedenje u halki, s djecom, dok svi zajedno uče ilahije i kaside. Mnogo je sretnika u našoj čaršiji, koji su učuli o Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku, Muhammedu a.s., baš od njega i u njegovom mektebu, među njima i puno tadašnjih medresanata, danas svršenika islamskih fakulteta, imama, akademskih građana i drugih. Pored toliko obaveza s tadašnjom djecom i omladinom naše čaršije, uvijek je nalazio vremena i nije posustajao u potrazi za naukom, nerijetko je cijelu svoju penziju utrošio na kupovinu knjiga, koje bi uvijek pročitao do sljedeće penzije, stoga je posjedovao biblioteku od mnogih institucija, a spomenute knjige je čitao da bi, na prvom mjestu, uvećao svoje znanje, te da bi mogao sačuvati omladinu od nakaradnih stvari, koje su tek dolazile, devijacija i krivih puteva, koji su se pojavile nakon njegovog preseljenja. Preselio je 4. oktobra, 2004. godine, ispraćen velikom dženazom, na groblju Gazilar. Iza sebe, ostavio je tri sina i dvije kćerke, Ejuba, Rešada, Dževada, Muradiju i Mujesiru.
